Rotvajler i drugi psi

Zanimljiv tekst o rotvajlerima i psima. Dosta korisnih informacija i saveta. I ja, kome su psi bliski, sam saznao dosta stvari.

Tekst je preuzet sa ovog bloga. Ja sam neke stvari izbacio da tekst ne bi bio previse dugacak.

....................................

Postoje li "agresivne" pasmine?

Na koji način pomoći ljudima koji nikad nisu imali psa ili onima koji o psima žele saznati više i kako zaustaviti ili spriječiti lavinu pogrešnih savjeta kojoj smo svi mi, vlasnici pasa, svakodnevno izloženi? Kako nagovoriti one, koji od dragih nam ljubimaca očekuju da budu strah i trepet okolini, borbene zvijeri ili lijek za sve komplekse i strahove labilne ljudske psihe, da apsolutno nikad ne pomisle da bi kupnjom ili nabavkom psa njihovi problemi mogli biti rješeni? Kako onemogućiti one, koji o psima znaju malo ili čak ništa, da svoje neznanje putem medija nameću drugima kao jedinu i apsolutnu istinu? Sve su to teme na koje je teško ispravno odgovoriti jer oko naših se ljubimaca, nažalost, isprepliće previše financijskih i drugih interesa, a dobro je poznato da tamo gdje novac vodi glavnu riječ, poštenje i fer igra postoje samo na papiru.


ŠTO O PSIMA PIŠU „PAMETNI” NOVINARI?

Iz mjeseca u mjesec u našim medijima pročitam sve više glupih članaka o psima da se već praktički bojim otvoriti novine, upaliti televizor ili otići na internet. Psi su odjednom postali moda i sad su i oni koji su dosad pse vidjeli samo na slikama, postali veliki stručnjaci u odgoju, socijalizaciji i dresuri pasa, a pitam se gdje se sakrivaju ti njihovi silno poslušni psi koje nisam opazila.
S druge strane u Zagrebu se, zaslugom gradskih vlasti i veterinara, otvara prvi zatvoreni i ograđeni pseći park kojem je kako oni sami tvrde svrha odvojiti i izolirati pse od ljudi i djece.

I tako iz dana u dan novinari, veterinari i šinteri udruženim snagama ispiru mozak ljudi namjernim širenjem zabluda. Pse i nas, njihove vlasnike, prikazuju onakvima kakvima bi najvjerojatnije samo oni željeli da budemo. A rezultati takve politike i takvih namjerno podmetnutih zabluda o psima, već su ovdje. Sigurno ste primijetili da se događa sve više slučajeva, maltretiranja i mučenja životinja od strane djece i odraslih ljudi.

I uzalud mi, savjesni vlasnici „opasnih” pasmina pričamo o potrebi odgoja i socijalizacije pasa, o tome da su oni naši najbolji prijatelji, da im moramo posvetiti puno pažnje, da ih ne smijemo izolirati od djece i ljudi kad novinari, veterinari i gradska uprava o svemu tome znaju daleko više od nas koji živimo cijeli život sa psima. Ili oni možda govore samo o psima-zvijerima? SVI su psi za mene oduvijek bili razumna i osjećajna bića i naši najbolji prijatelji, a nikako ne zvijeri. Od svih životinja na ovom svijetu čovjek je samo psu i mački dopustio da uđu u njegov dom, da žive s njim i da budu članovi njegove obitelji. Neki razlozi za to sigurno moraju postojati? A tko je od nas u pravu i čije viđenje pasa je ispravnije to nam jedino vi čitatelji mog bloga možete reći ili napisati.

Agresivnost i zaštitnički instinkt su osobine koje variraju kod pojedinih pasa do nekog stupnja neovisno o pasmini iako svi imaju jaki teritorijalni instinkt. Rotvajleri su poznati po tome što vole izazivati i "blefirati" svojim vlasnicima ili drugim ljudima. To su osobine koje su uznemiravajuće, no to je ono već spominjano "ispipavanje terena". Taj problem se lako spriječava kroz rani trening poslušnosti i razvijanje odnosa međusobnog povjerenja između vlasnika i psa.

Mnoge su obitelji nabavile rotvajlera zbog njegove zaštitničke uloge čuvara, da bi tek tada otkrile da posjedovanje rotvajlera sa sobom nosi veliku moralnu odgovornost. Taj problem nastaje brzo - pas nije u stanju razlikovati medvjeđi zagrljaj pozdrava članu obitelji (naročito ako ti pozdravi uključuju glasno vikanje, smijanje i vriskove) od neprijateljskog napada uljeza (kada su mu osobe u oba slučaja stranci)! Psi se moraju pažljivo obučavati da prihvaćaju vaše prijatelje u vaš dom, a fizičkom kontaktu treba pristupiti oprezno dok pas ne shvati da ta pridošla osoba spada u vaše društvo. Stranci ne bi smjeli ulaziti u vaše dvorište nenajavljeno, jer pas ne razlikuje vašeg brata i provalnika ukoliko ni jednoga ne poznaje! Iako rotvajleri obično ne grizu ako nisu isprovocirani, čak i kada se takav pas samo postavi na vas i drži vas na mjestu, to je vrlo neugodno iskustvo za čovjeka koji npr. očitava brojila, poštara ili susjeda koji je ušao u dvorište kada je vlasnik odsutan. Ljudi od kojih se očekuje da budu u kontaktu sa psom kada je vlasnik odsutan moraju jako dobro poznavati psa. A za ostale - molim stavite na vidljivo mjesto na ogradi upozorenje "Pazi oštar pas"!


Evo što o psećoj agresiji kaže Debbye Turner (veterinarka):

“Većina nas ne razmišlja o tome kako bismo mogli biti ugriženi ili napadnuti od strane pasa u našem svakodnevnom životu, ali to se može dogoditi češće i brže nego što pomislimo. Dio problema leži u tome što nas se navodi na to da mislimo kako su određene pasmine pasa agresivnije i zločestije (kao npr. pitt bull), a činjenica je da su opasnije vrste na koje nikada ne biste pomislili kao što su pudlice i terijeri.
Oko 4,7 milijuna ljudi ugrizu psi svake godine, a od njih 1 milijun ljudi zatraži medicinsku pomoć. Oko 750,000 djece ugrizu psi svake godine; u većini slučajeva su to poznati psi, a ne nepoznati. Prosječno 12 ljudi premine godišnje od ugriza pasa.
Svi psi mogu biti izazvani da grizu. Nema takve stvari kao što je „loša pasmina”. Većina pasa (ako ne i svi) mogu biti trenirani i socijalizirani da kako bi bili nježni i tolerantni. Svaki pas bi trebao znati osnove poslušnosti: sjedi, čekaj (mjesto), dođi i lezi. Samo to bi već spriječilo brojne incidente vezane za ugrize pasa.” (NEW YORK, July 11, 2002 - CBS/The Early Show)


Načini na koje izazivate pse da grizu:

1) Kada mu pokušate uzeti igračku ili hranu. NIKADA ne smetajte psu dok jede! Najčešća situacija do koje dođe do ugriza pasa je upravo kada pas jede. Ukoliko se radi o Vašem psu, takve situacije možete izbjeći tako da ga od malena (otkad pas kao štene dođe u Vašu obitelj) učite da je normalno kada mu uzmete igračku iz njegovih čeljusti ili hranu iz njegove zdjele. Kada psu date jesti, naučite ga da je normalno da čeprkate po njegovoj zdjelici dok on jede. Igračku mu uzimajte iz čeljusti i ponovno vraćajte mu je kako pas ne bi shvatio da mu je otimate. Idite psu dok je još štene i dok odrasta prstima u usta kako biste ga naučili da ne reagira na to..ujedno će Vam to koristiti i kod veterinarskih pregleda.
2) Kada ga iznenadite – kada mu se prikradate s leđa ili ga iznenadite dok spava. Tada će instinktivno reagirati i ugristi Vas u samoobrani.
3) Kada imate nagle pokrete prema vlasniku psa. Pas to može shvatiti kao prijetnju i ugristi Vas kako bi obranio vlasnika.
4) Ignorirate njihovo upozorenje. Ako pas neprestano laje ili reži kada se približavate njegovom teritoriju, krevetu i sl., a Vi nastavite..to je svjestan poziv da Vas ugrize. Oni Vas upozoravaju da prestanete i zato stanite. Slušajte!
5) Neprikladno diranje. Psi općenito ne vole kada im dirate uši, šape ili rep. Neki također ne vole kada ih prevrnete na leđa i mazite po trbuhu. To je submisivan položaj i „agresivan” će pas reagirati na taj izazov.


Isparavan način kako prići nepoznatom psu:

1) Prvo, dobite od vlasnika tog psa pristanak da to smijete..
2) Ispružite ruku, skupljenih prstiju, dlanova prema dolje, sporo prema psu. Dopustite psu da priđe Vašoj ruci i ponjuši ju.
3) Pričekajte pseći "okej". Ako želi Vašu pažnju, spustiti će glavu, opustiti uši i sam Vam se približiti.Ako pas uši drži prema natrag, sasvim uz glavu, ili reži, nemojte ga pomaziti.
4) Pomazite psa po glavi ili uzduž leđa. Izbjegavajte dodir trbuha, repa, uši ili šapa.


Što učiniti ako naiđete na agresivnog psa:

1) Ostanite mirni. Ako nastavite prilaziti, pas će to shvatiti kao napad.
2) Nemojte uspostavljati kontakt očima. To će izazvati psa.
3) Nemojte se smijati. Pas će misliti da mu pokazujete zube, a to je poziv na borbu.
4) Pričekajte da dođe vlasnik psa i stavi ga na povodnik.
5) Poštujte pseće želje! Ako pas laje ili reži, pokazuje nezadovoljstvo Vašim pokretima. Nemojte forsirati.


Što napraviti ako Vas napadne pas:

1) Nemojte se micati. Ne možete pobjeći psu koliko god brzo trčali. Trčanje samo još više može izazvati ljutog psa.
2) Gledajte u stranu. Gledanje ravno u oči agresivnog psa izaziva.
3) Upotrijebite miran, nježan glas. Vikanje, glasan govor i vrištanje mogu samo još više izazvati psa.
4) Držite ruke uz sebe savijenih prstiju kako ih pas ne bi uspio izgristi.
5) Ako Vas ugrize, ne povačite. To samo izaziva psa još više. Pokušajte ostati mirni. Probajte mu gurnuti štap ili bilo što što imate pri sebi duboko u grlo kako bi ga to zasmetalo i kako bi Vas pustio. Nemojte udariti psa!!! To može samo ogoršati situaciju!
6) Ako ste na tlu, sklupčajte se u položaj fetusa. Prekrijte glavu i vrat. Ležite savršeno mirno. Obično je mirna meta psu dosadna pa će se povući.


Potencijalno agresivne pasmine su:

Lhasa Apso: može biti razdražljiv s djecom
Toy pudle: grizu u samoobrani
Rodezijski Ridgeback: vrlo dominantna pasmina
Mini Pinč: ima misli velikog psa u malom tijelu
Pekinezer: netolerantan
Čivava: voli odrasle, netolarantna prema djeci
Chow Chow: pas orijentiran na jednu osobu, grize bez upozorenja
Veliki šnaucer: vrlo dominantna pasmina, izaziva odrasle
Stari engleski ovčarski pas: vrlo zaštitnički raspoložen prema vlasniku
Koker španijel: vrlo zaštitnički raspoložen prema vlasniku
Rotvajler: vrlo zaštitnički raspložen


Tipično nježne pasmine koje imaju reputaciju “zločestih”:

Njemački ovčar: odličan s djecom
Bulldog: nježan, razigran
Rotvajler: nježan, pažljiv
Boxer: dobar s djecom
Mastif: vrlo privžen

"Pit bull" je zapravo bezimenjak jer takva pasmina ne postoji. Općenito, pit bull je križanac pasmine bulldog i terrier. Poznati su i kao Američki Pit Bull Terijeri, Američki Stafford Terijeri i Stafford Bull Terijeri. Većina "pit bulla"nije prirodno agresivna. Naginju nježnosti, dragi su i pažljivi. Ali, oni su uzgajani i trenirani da budu agresivni. No čak i tada, agresivniji su prema životinjama, ali ne i prema ljudima. Često su agresivni pit bullovi zlostavljani i zapostavljeni. Kao takvi mogu biti vrlo opasni.

A sada evo posljednje izvješće deset pasmina koje su najčešće uključene u fatalne ugrize čovjeka (sa smrtnim ishodom) prema istraživanju fatalnih ugriza tijekom 20 godina, između 1979. i 1998. godine u USA - najčešća žrtva fatalnog psećeg ugriza su djeca ispod 12 godina:
Pit Bull (u ovu grupu pasmina Amerikanci uključuju sve pitolike pse: pita, bulterijera & staforda)
Rottweiler
Chow Chow
Doberman
German Shepherd Dog - njemački ovačar
Siberian Husky
St. Bernard - bernardinac
Alaskan Malamute
Great Dane - njemačka doga
Akita

Psi su poredani prema učestalosti ugriza s fatalnim ishodom .

Ono što je interesantno i što amerikanci ističu kad pišu o pasminama utjecaj je čovjeka - uzgajivača (neodgovorni uzgajivači bez znanja i bez sposobnosti 'štancaju' štence samo s namjerom lake zarade). Posebno se ističe strašno velika važnost nabavke psa (svakog psa i svake pasmine) od odgovornog uzgajivača -> http://www.virtualimpax.com/klhh/3000.htm#rp
kao i važnost i utjecaj drugog čovjeka, tj. vlasnika psa, gdje se posebno naglašava važnost i neophodnost socijalizacije i odgovornog vlasništava nad psom
Od posebne je važnosti i treće što bi SVAKI RODITELJ morao naučiti svoje dijete:
http://www.virtualimpax.com/klhh/3002.html
naglašavajući da se djeca ne bi nikako smjela bez nadzora igrati sa psima ....


Slijedeće zapovijedi su ključne kad je riječ o psima i djeci (i vrijede UVIJEK za sve pse i svu djecu):

1) Dijete se nikad ne bi smjelo približiti nepoznatom psu.
2) Nikad ne bi smjelo trčati od psa ili vrištati.
3) Ako se nepoznat pas približava, dijete bi moralo stajati sasvim mirno.
4) Ako je pas gurnuo dijete na tlo, trebalo bi se savinuti u klupko i ležati ne mičući se.
5) Nikad ne gledati psu u oči.
6) Nikad ne ometati psa koji spava, jede ili kuju koja se skrbi oko štenaca.
7) Nikad ne maziti psa, ako pas prije toga nije dobro dijete vidio i ponjušio mu ruku. 8) Ne prilaziti psu odstraga ni iznenada.
9) Nikad se ne igrati s psom bez nadzora nekog od odraslih.


Roditelji bi posebno morali paziti da:

1) Nikad ne ostavljaju bebu ili maleno dijete samo sa psom.
2) Nauče svog psa popustljivom ponašanju, poput okretanja na leđa tako da pas pokaže trbuh.
3) Ne bi se nikad smjeli igrati agresivnih igara sa svojim psom.


Evo popisa "opasnih pasmina" po našem zakonu:

”Svi psi na ulici i drugim javnim površinama moraju se voditi na uzici, a psi koji zbog svojih urođenih svojstava i agresivnog instinkta predstavljaju opasnost za sigurnost ljudi, moraju se, osim na uzici, voditi i sa stavljenom brnjicom. To se, prema članku 9., odnosi na dobermane, američke stafordske terijere, bulterijere, engleske terijere, pitbul terijere, rotvajlere, doge, njemačke i belgijske ovčare, japanske borilačke pse, velike japanske špiceve, mastife i šarplanince, kao i njihove križance”
(prenijeto iz Vjesnika)


KOJE PASMINE NAJČEŠĆE GRIZU?

Odjel za kontrolu životinja i humano postupanje vodi detaljne bilješke o svim prijavljenim ugrizima pasa u Montgomery County, uključujući podatke o pasmini psa i ozbiljnosti ugriza.
Godine 1998 bilo je 102 ugriza pasa definirano kao "ozbiljno," što znači da je ugriz bio dovoljno jak da je žrtvi trebalo šivanje.
Evo popisa 10 najugrizljivijih pasmina u Montgomery County u godini 1998:
Chow Chow ......................................................9 ozbiljnih ugriza
Labrador retrieveri .............................................9
Njemački ovčari ..................................................7
Pit bullovi ..........................................................7
Akita Inu ..........................................................5
Dalmatinski psi ..................................................5
Rotvajlereri .......................................................5
Beagli ...............................................................4
Engleski springer španijeli ...................................4
Škotski ovčari ....................................................3
Jack Russell terijeri .............................................3

Lubbock, Texas, Lipanj 2000.
Evo novinskog izvješća o ozbiljnim napadima u Texasu godine 1999:
Pasmina.................................broj napada
Chow .........................................68
Rotvajler .....................................57
Njemački ovčar ..........................41
Pit bull .......................................39
Chow križanac ..........................39
Labradori ..................................27
Blue Heeler ...............................19
Mješanci ...................................18
Križanci labradora ....................17


Studija ugriza pasa u Teksasu:

Od 1. lipnja do 31. prosinca 2001. Zavod za kontrolu zivotinja u Forth Worthu primio je izvješća o 494 životinjska ugriza. Bilo je 403 pseća ugriza, 84 mačja ugriza i 7 "drugih," što uključuje druge ljubimce i divlje životinje. Uočene su neke pravilnosti.

Thomason kaže da je jedno od većih iznenađenja bilo to što su napadači u 67,4% napada bili psi poznatog vlasnika. Odjel je pretpostavljao da će divlji psi ili skitnice biti odgovorni za više napada.

Joe Riney, djelatnik higijenskog servisa, kaže da je udio pasa koji imaju vlasnika vjerojatno još veći, jer je vlasnike nekih pasa bilo nemoguće pronaći. Neki ne žele preuzeti odgovornost za psa nakon napada. Riney kaže da su muški psi koji nisu kastrirani uglavnom agresivniji i češće grizu. Mužjaci su općenito agresivniji nego ženke, ali ženke su agresivnije ako trenutno imaju leglo.

Studija je pokazala da su mužjaci napali u 47% slučajeva, ženke u 25%, dok je spol psa nepoznat u 28% slučajeva. Studija razvrstava životinjske napade po pasmini, da li je životinja bila zatvorena ili vezana, da li je vlasnik poznat, po spolu i dobi životinje, dobi i rasi žrtve, obrazovanju i zaposlenju žrtve, aktivnosti žrtve u trenutku napada, ozbiljnosti ugriza, dijelu tijela koji je ugrižen, odnosu vlasnika i žrtve, mjestu napada, kakav je liječnik bio potreban i po podacima o karanteni. Evo dijelova studije:

- mješanci su bili umiješani u tek nesto preko 18% napada, ali u slučajevima gdje se mogla utvrditi prevladavajuća pasmina, cini se da su chow-chow grizli češće. Bili su umiješani u 6,9% napada. Ovčari i njihovi križanci bili su umiješani u 6,7% napada; nekoliko tipova retrivera u 6,3%, pit bullovi i njihovi križanci u 5.5%, a rotvajleri u 4,9%.

- 54,6% životinja koje su napale nisu bile vezane niti zatvorene, 20,2% napada dogodilo se u kuci, 15,8% u ograđenim dvorištima, a 9,3% životinja bio je na lancu ii uzici.

- 42,7% žrtava bilo je mlađe od 18 godina; 13,7% u dobi od 18 do 30, 32,4% od 31 do 60, 8% preko 60 godina, a dob je bila nepoznata u 3% slučajeva.

- u 8,3% slučajeva žrtva je bila vlasnik, 17,2% član obitelji, 1,3% susjed, 4,5% prijatelj, 56,7% stranac.